Erdoganove ratne vratolomije protiv Kurda mogle bi da znače katastrofu za Vašington (Foto)


Erdoganove ratne vratolomije protiv Kurda mogle bi da znače katastrofu za Vašington (Foto)

SAD, Velika Britanija i Francuska su zajedničkim saopštenjem snažno kritikovale tursku invaziju na provinciju Afrim u severnoj Siriji. Međutim, činjenica je da su tri NATO sile malo toga učinile da zaista obuzdaju svog partnera iz Alijanse.

Poprilično labav stav prema zvaničnoj Ankari i ratobornom Redžepu Tajipu Erdoganu, oličen u poruci da "svede broj žrtava na minimum" maltene su značile da Turska može slobodno da nastavi da udara po sirijskim Kurdima sve dok i poslednjeg ne istera iz Afrima.

Problem za zapadnu trijadu je u tome što, kako se kraj krvave sirijske drame napokon priveo kraju, ne sme sebi da dozvoli da potpuno izgubi Tursku kao saveznika, kako vojnog tako i diplomatskog. Razlog za to je što su Turci "tampon zona" od vitalnog značaja, koja sprečava da Sirijom u potpunosti zagospodare Rusija i Iran.

 Foto: Tanjug/AP Turska vojska zauzima Afrim

Britanski "Gardijan" smatra da će Erdoganova preokupacija sirijskim Kurdima, koje želi da istrebi sa turske granice, možda potpuno gurnuti ratobornog predsednika u naručje Vladimira Putina.

Malo je reći da bi takav epilog predstavljao katastrodu za SAD, i to samo nedelju dana nakon što se šef američke diplomatije Reks Tilerson zvanično obavezao da će administracija Donalda Trampa težiti isključivo političkom rešenju posleratnog perioda u Siriji, sa uklanjanjem predsednika Bašara al-Asada i iranskih milicija kao primarnim ciljem.

"Njujork tajms" je u uredničkom komentaru svoje spoljnopolitičke redakcije kritikovao Tilersonov govor, istakavši da je u njemu "falilo mesa", tačnije detaljnijeg pojašnjenja strategije SAD i alata kojima će primorati Moskvu i Teheran da ukinu podršku kojom Bašara al-Asada čuvaju na vlasti.

Zapadne diplomate su branile američkog državnog sekretara, rekavši da ipak imaju čime da pregovaraju i uslovljavaju: pretnjom da će stopirati fondove EU i SAD za rekonstrukciju razorene infrastrukture u Siriji, kao i navodima da će "na neodređeno" u toj zemlji ostaviti najmanje 2.000 američkih trupa.

Redžep Tajip Erdogan preti da će "sravniti neprijatelje sa zemljom"

Međutim, fakat je da su ove pretnje minorne bez podrške Turske, druge najveće NATO vojske i ključnog saveznika u tom delu sveta, i uz to jedne od najvećih kritičara Bašara al-Asada.

Ukoliko Erdogan povede Tursku ka dogovoru sa Moskvom, Rusija će biti ta koja će nametnuti svoju verziju političkog rešenja za Siriju, o kojoj će se raspravljati 29-30. januara u crnomorskoj dači u Sočiju.

Otvorio karte: Vladimir Putin

Ono čega se Zapad najviše pribojava je to da će Vladimir Putin, sa svojim mirovnim pregovorima u Sočiju koje je postavio kao pandan (kako kaže) neefikasnim pregovorima pod pokroviteljstvom UN, zacementirati rusku dominaciju na Bliskom istoku. Uz to, takav ishod bi gotovo stoprocentno značio i ostanak Asada na čelu Sirije, što bi upotpunilo noćnu moru SAD.

Jedina nada SAD je to što je Erdogan zatražio odlaganje sastanka u Sočiju, i to jer ne želi da istom prisustvuje kurdska frakcija PYD - Kurdska demokratska unionistička partija - kao i njeno oružano krilo YPG, poznatije kao Narodne zaštitne jedinice.

Međutim, imajući u vidu da Amerikanci direktno finansiraju i podržavaju Kurde, i time dodatno izazivaju Erdogana, sva je prilika da će turski predsednik ipak postići dogovor sa Putinom. Ukoliko žele to da spreče, SAD će morati da odaberu: ili da potpuno ostave Kurde na cedilu i pokušaju da povrate poverenje Turaka, ili da gledaju Putinovu i Erdoganovu dominaciju Bliskim istokom u narednim godinama.

 

Piše: V. Filipović

Foto naslovna: Profimedia

Izvor: Blic