Đule Van Gogh: Huk mladih ljudi na festivalima penicilin je protiv neukusa i kiča


Đule Van Gogh: Huk mladih ljudi na festivalima penicilin je protiv neukusa i kiča

Nakon više od tri decenije pređenog puta, Van Gogh se trasirao kao bend koji slijedi svoje instinkte i ne obazire se na osporavanja i kritike za “skretanje” u komercijalu.

Najpopularnija beogradska mejnstrim rok grupa zakazala je veliki broj koncerata za ljetnji period, a nakon nedavne posjete Nikšiću i Podgorici, sviraće u Pljevljima na Međuopštinskim omladinskim sportskim igrama 8. jula i bjelopoljskom “Ušće festu” 5. avgusta. Treba pomenuti i novosadski koncert na kom će biti predgrupa velikom američkom bendu The Killers.

 

 

Frontmen Zvonimir Đukić Đule za Vikend novine priča o nastupima, potrebi za stalnom promjenom i (ne)ukusu koji vreba sa televizije.

“Uplivali smo u 2017, u kojoj nam se otvaraju mnoga nova kreativna vrata i poglavlja, a pred nama je veliki broj ljetnjih koncerata i festivala. Posebna čast nam j e što ćemo svirati na nultom danu Exit festivala i biti gosti grupe The Killers po izboru njihovog menadžmenta”, istakao je Đule i dodao da je posljednji nedavno objavljeni spot za numeru “Neumeren u svemu” upravo i najbolji prikaz energije i emocije koji bend u ovom trenutku posjeduje.

Temperament nas povezuje sa publikom u Crnoj Gori

“Nedavno smo pustili peti spot sa aktuelnog albuma, snimljen na našem rođendanskom koncertu u novembru prošle godine, povodom proslave 30 godina postojanja benda. Koncertom od osam sati obilježili smo rođendan pred više od 6.000 ljudi”, kaže Đukić.

Sagovornik se prisjetio i nedavnog nastupa u Nikšiću i otkrio šta ih posebno povezuje sa crnogorskom publikom.

“Sve se promijenilo, ne samo kod nas ili u Nikšiću, već i na globalnom, svjetskom nivou. Ipak, drago mi je da je stasala jedna nova generacija mladih ljudi koji prepoznaju zvuk gitare i koji su pozitivna armija rokenrol fanova, što je bilo uočljivo i na koncertu u Nikšiću. Crnogorska publika je temperamentna i to je upravo ono što spaja našu grupu i vašu publiku. Nema podilaženja, ako nešto nije dobro, svi će ti to reći, ako je super, dobićeš odgovarajući komentar, barem mi imamo takva iskustva”, priča frontmen beogradskog benda.

Talentovani nemaju medijski prostor

Osvrćući se na trenutne medijske trendove, Đule ističe da mladi ljudi ne dobijaju dovoljnu podršku i da prostor uglavnom zauzimaju ljudi ga ne zaslužuju.

“Nepoznati i nebitni zauzimaju prostor u medijima. Nažalost, i djeca poznatih su tu, kojima je jedino zanimanje to što su djeca poznatih, njihov život je odrastanje u nekom potpuno nestvarnom svijetu, a zanemaruju se neki mladi vrijedni, talentovani i posebni ljudi. Nebitno je da li su u pitanju matematičari, muzičari, književnici, slikari, zanemaruje se njihova posebnost, jer informacije o njihovim dostignućima su očigledno loše vijesti koje medijima ne donose ni tiraž, a ni čitanost. Upoznao sam i mnoge talentovane ljude svuda u regionu, pa i kod vas, a većina je prestala da žali što im nije ukazano povjerenje medija, jer će nažalost, svoju posebnost i život pokazati i ostvariti negdje daleko, u bijelom svijetu”, ističe Đukić i dodaje da je broj bendova veliki i da pored medij skog mraka, festivali mogu biti svijetlo na kraju tunela.

Festivali DA, televizija NE

“Postoji veliki broj dobrih bendova, ali šta to vrijedi, ukoliko su mediji zatvoreni. Ipak, svjetlost su festivali, kojih je sve više u regionu. I većina misli da oni postoje zbog muzike ipak, prvo, tu je i sociološki aspekt, kako bi se ljudi iz svih okolnih zemalja spojili, družili, zagrlili, našli. Mladi ljudi na ovaj način putuju i vide priliku da prepoznaju život iz prve ruke, a ne preko daljinskog upravljača. Naravno, na festivalima je muzika posebna paleta injekcija huk mladih ljudi i zvuk sa nekoliko bina zajedno čine penicilin širokog spektra protiv neukusa i kiča, koji su dominantno pustili pipke, sa namjerom da zauzmu mladog čovjeka, ali čini se da se mladi ljudi ne daju”, objašnjava Đule.

Video: https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=mQNIUoGn4r0

U posljednjoj deceniji, album na kompakt disku je gotovo potpuno izgubio na značaju i nova muzika se uglavnom oslanja na digitalne platforme. Ipak, Zvonimir ne misli da je baš sve u pregledima na Jutjubu.

 

 

Ko ovdje ne poludi, taj nije normalan

“Mislim da broj pregleda nije pravo mjerilo. Mladi ljudi koji poštuju umjetnost i vole muziku, znaju šta žele i selektuju na pravi način ono što im je potrebno. Prave svoje plejliste, slušaju radio i slično. Sreća je pa su se ljudi okrenuli radiju, a ne pornografskim sadržajima sa televizije koji nose neke neukusne ljude sa čudnim psovkama neki nepoznat jezik. Jasno je da su nosači zvuka izgubili na značaju, ali postoje nosači zadovoljstva koji se nalaze u ljudima. Na tom nosaču je platforma gdje može da bude mjesta i za dobro vino, zagrljaj, vođenje ljubavi, hranu i dobru muziku. Da nemamo ovu platformu, koju održavamo u kontinuitetu, mislim da bi poludjeli svi a sjećamo se starog beogradskog grafita: ‘Ovde ko ne poludi, taj nije normalan'”

Umjetnost mijenja oblik kao vidra

Osim mlađe publike, koja je u fokusu, kod onih starijih, grupa Van Gogh se etablirala kao najznačajniji sastav među nasljednicima benda EKV ipak, Đule ističe da su poređenja besmislena.

“Mi smo jedno vrijeme proveli zajedno i putovali i svirali i družili se, zajedno odrastali. Sjećam se i da je Milan negdje iza ’93. godine rekao, nakon što je čuo naš album “Strast”: ‘Ko ovdje kaže da postoji veza između Van Gogha i EKV-a, taj je stvarno budaletina’. Ekatarina je imala sofisticirani zvuk i bili su ljudi sa velikim slovom Lj, a to što ih danas nema je veliki gubitak za sve nas i scenu. Nepotrebna su poređenja, oni su institucija za sebe i niko nikad neće zvučati kao što je EKV zvučao i niko neće pisati tekstove kao Milan. I ne treba da zvuči, jer umjetnost postoji da se iz godine u godine širi i mijenja svoj oblik, što bi Milan rekao ‘kao vidra’. T a vidra prolazi kroz vodu i ostavlj a trag, muzika treba da se mijenja, kao što se ljudi mijenjaju iz dana u dan”, objasnio je frontmen Van Gogha i dodao da ih od početaka na okupu drži isti senzibilitet.

“Nikad nismo podilazili nikom, niti umekšavali, razvodnjavali, razdjeljivali, mijenjali smo se kroz vrijeme kako su nam čula to govorila. Kroz sve ove godine vodi nas isti senzibilitet, mi smo i na pravom i posljednjem albumu mi, to je grupa Van Gogh, kome se sviđa, sviđa, kome se ne sviđa, može da promijeni stanicu. Kad ispratiš tolike generacije i ne trudiš se da se dopadneš svima, a dopadneš se mnogima, to je onda posebna katergorija, koja u sebi nosi i dostojanstvo i uspravnu kičmu i posvećenost”, kaže Đukić.

Ne očekujemo da se mladi vraćaju 30 godina unazad

Na kraju razgovora, sagovornik je pomenuo i posljednji album “Ako stanemo, gubimo sve”, koji predstavlja zbirku najvećih hitova benda, drugačije odsviranih i preuređnih pjesama, koje su možda prilagođene sluhu i uhu mlađih generacija.

“Imamo potrebu da se stalno mijenjamo, a to dokazuje i posljednji album simboličnog naziva: ‘Ako stanemo, gubimo sve, gdje se bend prvi put predstavio publici u akustičnom izdanju. Odsvirali smo 12 starih pjesama na 12 novih načina i one zvuče možda onako kako bi zvučale da su nastale danas. Drago nam je da se mlađa generacija identifikovala sa tim zvukom. Ne očekujem da se mlađi vraćaju 30 godina unazad i prihvataju to kao zdravo za gotovo, već je jasno da žele da čuju kako bi danas neke pjesme zvučale”, zaključio je Zvonimir Đukić Đule.

 

Izvor: Cdm